utorak, 8. ožujka 2016.

Najveća "teorija zavjere" svih vremena









Piše Igor Pesocki




Rezultati najveće „teorije zavjere“ od kada postoji čovječanstvo, nalaze se upravo ovdje ispred vašeg nosa. Pored ove „teorije zavjere“, možete slobodno zaboraviti na sve ostale svjetske teorije zavjere, koje su nastale na ovaj ili onaj način. Ovom „teorijom zavjere“ su obuhvaćene milijarde ljudi na našoj planeti. Ova „teorija zavjere“ je toliko velika, da nju zbog njezine veličine većina ljudi na planeti uopšte ne primjećuje niti razmišlja o njoj.
Radi se o jednom jednostavnom pitanju, na koje vjerovatno nikada nećete dobiti istinit odgovor, a koje glasi:

Kako je nastala i ko je tvorac tehnologije, kojom se danas proizvode savremeni mikroprocesori?


Za preko 99% ljudi na našoj planeti, ovo pitanje nema apsolutno nikakvog značaja. Danas skoro svi uzimaju u ruke razne smartfone, tablete, lap-topove, prave selfije i preko tih uređaja čavrljaju u nedogled, a nemaju blagog pojma šta se zapravo nalazi u tim plastičnim kutijama i kojeg je to porijekla. To pitanje bi moglo zaintrigirati samo ljude koji se bave određenim tehničkim naukama, a posebno ljude koji su se nekada bavili onom prvobitnom elektronikom. U internetu možete naići na more raznih informacija koje objašnjavaju principe rada i karakteristike raznih mikroprocesora, a ponegdje se mogu naći i podaci o njihovoj unutrašnjoj konfiguraciji, koja je navodno urađena nekakvim specijalnim foto-postupkom.

Međutim o nastanku samih uređaja kojima se proizvode mikroprocesori, ne samo da ne postoji nekakva literatura, već ne postoji niti jedan jedini trag!!!
Mikroprocesori se smatraju danas najsavršenijim serijskim tehničkim proizvodima ikada napravljenim na Zemlji. Koliko onda tek treba biti savršena mašina (ili šta već) koja proizvodi te mikroprocesore, a o tehnologiji za proizvodnju tih mašina da i ne govorimo.

Pokušati ću laicima nekako da približim ovu temu, bez pisanja o karakteristikama, vrstama, namjenama tranzistora i slično. Starije generacije se vjerovatno sjećaju malih baterijskih tranzistorskih prijemnika, kojima su prije 30-40 godina preko srednje-valnih frekvencija pratili vijesti, razne prenose utakmica i važnih događaja, slušali muziku... Ti prijemnici su iznutra bili sastavljeni od 5 ili 6 tranzistora (elementi sa tri nožice lijevo u ruci), u spoju sa još 15-20 drugih elemenata, otpornika, dioda, induktivnih i kapacitivnih komponenti.
Starije generacije se također možda sjećaju, da im je majstor nekada prilikom popravke televizora ili radio-aparata rekao, kako im je izgorio neki tranzistor. Drugim riječima, jedan neispravan ili loše spojen tranzistor uzrokovao je djelomično ili potpuno otkazivanje uređaja u kojem je bio ugrađen.
Ubrzo nakon pojave prvih tranzistorskih uređaja, komercijalno su se pojavila i prva jednostavna integrisana kola, sastavljena od više tranzistora, koji su bili spojeni u neki odgovarajući elektronski sklop, najčešće u operacioni pojačivač. Bez obzira što su prva integrisana kola bila jednostavna, za ono vrijeme to je svakako bila tehnološka revolucija na polju elektronike.

Na ovoj slici vidimo mikroprocesor proizvod firme „Intel“ model E5-2699 v3, puštenog u komercijalnu upotrebu 2014. godine. U njegovom kučištu veličine 52,5 x 51 mm nalazi se integrisano uz pomoć 22 nm tehnologije (pazite sad ovo)
5,57 milijardi tranzistora!?! (5.570.000.000)
Da bi uopšte shvatili o kakvom broju je riječ, zamislite da brojite od jedan do „samo“ jedne milijarde, izgovarajući na glas svaki broj pojedinačno. Kada bi samo to radili, trebalo bi vam dva života da završite taj „posao“.
Ovdje se ne radi o nekakvoj nasumičnoj nano-kreaciji, već svaki tranzistor mora biti u odgovarajućem elektronskom spoju naspram ostalih nekoliko milijardi tranzistora (i ostalih pasivnih elemenata), inače može doći do problema u radu jednog dijela ili čak čitavog procesora. U teoriji je donekle moguće objasniti toliki broj tranzistora u tako malom prostoru, kao i međusobnu električnu povezanost u savršenoj perfekciji. Ali kako to izvesti u praksi?










prvi funkcionalan tranzistor kojega su 1947. napravili John Bardeen, Walter Houser Brattain i William Bradford Shockley,


Gordon Moore
Od patentiranja prvog tranzistora (Julius Edgar Lilienfeld 1925. godine FET tranzistor, ) pa do masovne komercijalne proizvodnje tranzistora, proteklo je mnogo vremena. Osnovni razlog za to je bila upravo tehnološka zaostalost, zbog koje nije bilo moguće postići dovoljnu funkcionalnu pouzdanost tranzistora kod njihove masovne produkcije. Izrada jednostavnih integrisanih kola i danas je prilično sofisticiran posao, a da ne govorimo o tome, šta je to predstavljalo prije pedesetak i više godina.
A onda odjednom, ne samo što su se počeli proizvoditi vrlo pouzdani tranzistori, već su se počela proizvoditi i integrisana kola. I to ne bilo kako, već prema predviđanjima Gordona Mura (Gordon Moore), jednog od osnivača „Intel“ korporacije - gustoća tranzistora i njihova brzina u procesorskom integrisanom kolu trebali bi da se udvostručuju približno svakih 18 mjeseci („Murov zakon“ iz 1965.godine !).



Ko je zapravo (ili možda što je) Gordon Mur, koji je postavio ovako bizarno višedecenijsko proročanstvo na polju elektronike? Na osnovu kojih parametara i saznanja je odredio ta predviđanja? Do koje granice će se smanjivati tranzistori, ako uzmemo u obzir da se danas već vrše ispitivanja tranzistora napravljenih od samo jednog atoma fosfora (veličina oko 100 pm - 1 pikometar je milijarditi dio milimetra)?

Drugim riječima, tehnologija kojom je napravljen mikroprocesor „E5-2699 v3“ praktično postoji već odavno, a na Zemlji je počela da se koristi prije možda šezdesetak godina !!!
Period od 50-60 godina zapravo je bio potreban, da primitivan ljudski mozak shvati barem djelomično kako funkcioniše ta tehnologija i da se stvori neophodna infrastruktura za korištenje produkata te tehnologije (razni zemaljski i svemirski repetitori za telefoniju, prenošenje medijskih signala, interneta, GPS-a i sl. zatim savremena transportna sredstva, kućanski aparati, razna medicinska oprema i gomila drugih uređaja iz raznih oblasti, koji su prilagođeni procesorskoj regulaciji i upravljanju).

Znači jedini logičan odgovor na početno gornje pitanje bio bi: Ta tehnologija nije proizvod čovjeka, ili barem ne čovjeka iz ovoga vremena. Ne postoji drugo racionalno objašnjenje !!!

____________________________________________________________________________________________________

Ko su neki od aktera najveće teorije zavjere svih vremena?

Iz određenih znanstvenih krugova može se čuti tvrdnja, kako su podaci o toj tehnologiji strogo čuvana tajna, zbog toga da kojim slučajem „teroristi“ ne bi došli do te tehnologije i uz pomoć nje uništili cijelu planetu !?

Dio o teroristima spada u priče za malu djecu ili eventualno može biti korišten kao dobar scenario za holivudske blockbustere tipa „Nemoguća misija“, ali konstatacija kako bi se sa tom tehnologijom mogla uništiti cijela planeta izgleda prilično realna. Ipak, ta tehnologija svakako nije tako jednostavna, da bi se mogla koristiti u nečijoj privatnoj garaži ili u kućnoj radionici.
I sada dolazimo do slijedeće faze ove „teorije zavjere“, a ona se očitava u slijedećem pitanju:
Kako je moguće decenijama u potpunosti sačuvati tajnu te tehnologije od javnosti, dok sa druge strane već i srednje razvijene zemlje uveliko raspolažu i koriste se tom tehnologijom, kod proizvodnje raznih tehničkih uređaja za masovnu upotrebu?

Neko će možda primjetiti, kako i tajna procesa proizvodnje nuklearnog naoružanja postoji decenijama, pa ipak nije dostupna široj javnosti. Bez obzira što obje teme duboko zalaze u manipulisanje atomima i molekulama, ipak tu postoji ogromna razlika. Dok je nuklearnom naoružanju i nuklearnim elektranama pristup strogo ograničen samo odabranim osobama, produkti tehnologije kojom se stvaraju mikroprocesori prisutni su bukvalno u svakom segmentu naših života, sa tendencijom da polako počinju u potpunosti kontrolisati naše živote.
Pri tome ne mislim samo na pojave kao što su masovna upotreba raznih smartfona i ostalih računarskih uređaja, procesorsku regulaciju u prevoznim sredstvima ili npr. čipove ugrađene u našim osobnim dokumentima, već i na proučavanje i manipulisanje sa DNK živih bića ili na neke napredne operativne metode u medicini. Proučavanje DNK je svakako jedan od produkata te iste takozvane „nano-tehnologije“, kojom se proizvode i današnji mikroprocesori. Zbog svega navedenog, čovječanstvo bi ipak trebalo biti upoznato o porijeklu te tehnologije, barem u nekakvim grubim crtama !

Ali kad smo već stigli do ovdje, hajde da malo pustimo mašti na volju i pokušamo odgovoriti na gornje pitanje, stvarajući pri tome novu „podteoriju zavjere“.
Kako stvari stoje, mi realno nikada nećemo saznati, kolike su stvarne mogućnosti te „kvantne“ tehnologije, koju je osmislila i proizvela nekakva ultra-napredna inteligencija.
Da zamislimo npr. onako na „zemaljski način“ nekakvu tvornicu, u kojoj se prave mašine ili šta već, za proizvodnju savremenih mikroprocesora. Pretpostavljam da bi u tim pogonima, ili barem onim ključnim dijelovima pogona, trebala upravljati upravo ta ultra-napredna inteligencija. U nekoj fazi proizvodnje ipak mora doći do kontakta između te ultra-napredne inteligencije i običnog čovjeka. Ali kako sto-postotno eliminisati ljudske karakteristike kao što su potkupljivost, pohlepa, znatiželja, nagon za isticanjem i dominacijom, a u krajnjem slučaju zlobu i pakost. Svaka od tih karakteristika mogla bi opasno ugroziti tajnovitost onoga, što je decenijama strogo čuvano od pogleda i razuma ljudske populacije.
Možemo jedino pretpostaviti da onaj ko je osmislio tako naprednu tehnologiju, može jednostavno napraviti nekakve androide u ljudskom obliku, koji bi imitirali čovjeka u savršenoj perfekciji u svakom pogledu.
Možda ta ultra-napredna inteligencija može kod običnih ljudi jednostavno „programirati“ mozak poput nekakvog servera, tako da automatski brišu iz svoje memorije određene podatke o tome šta su vidjeli i čuli u tvornici.
Kako god, u svakom slučaju mi ćemo biti upoznati sa tom naprednom tehnologijom samo u onolikoj mjeri, koliko nam ta ultra-napredna inteligencija dozvoli !

Činjenica je da kontrolu nad produktima te napredne tehnologije imaju upravo oni, koji danas vedre i oblače na našoj planeti, razni anđeli mira i rata, dobra i zla. Kada gledate kroz prizmu gore navedenog, moglo bi se zaključiti da su i skoro sve ostale svjetske teorije zavjere, kao i razna poznata proročanstva, uzročno posljedično vezani za gornji tekst.

Jedna od popularnih teorija zavjere je ona, koja govori da čovjek nikada nije sletio na Mjesec, odnosno da su neki dokumentarni materijali od tog događaja lažirani. Da nisam živi svjedok ovog neprirodno brzog tehnološkog razvoja i ja bih sasvim izvjesno sumnjao u vjerodostojnost programa „Apollo“. Ako je neko malo proučavao materijale vezane za razvoj tog svemirskog programa iz 60-ih godina prošlog stoljeća, mogao je uočiti gomilu kontroverznih stvari, uzrokovanih upravo jednom velikom tehnološkom zaostalošću u tom periodu. Gledano iz današnje perspektive, sve te pripreme za tako važnu misiju izgledale su, kao kada djeca na plaži prave kule od pijeska.
Računa se da je u taj projekat posredno i neposredno bilo uključeno oko 400.000 ljudi, uz naravno znanstveno najjače američke institucije tog vremena kao što je MIT (Massachusetts Institute of Technology). Iz dokumentarnih materijala jasno se može uočiti prilična tehnološka nemoć cijele te mašinerije. Od toga bih izdvojio primjer posebno interesantan za ovaj blog, oko problema pri izradi procesorske jedinice za upravljanje svemirskim modulima (AGC), konkretno kod izrade integrisanih kola za procesor (kasnije i samog softvera).

Robert Noyce
Jack Kilby
Tu su se odjednom ni od kuda pojavili „spasioci“ cijele misije, Robert Noyce („Fairchild Semiconductor“, kasnije jedan od osnivača „Intel“ korporacije) i Jack Kilby („Texas Instruments“, osnovana 1951. godine na temeljima firme GSI koja je nudila geofizičke usluge). Da stvar bude ljepša, obojica su patentirali dvije vrste integrisanih kola još 1958. i 1959. godine, dok su se par godina nakon toga stručnjaci MIT-a dobro namučili u bezuspješnom pokušaju pravljenja integrisanih kola. I onda se naravno postavlja pitanje:

Odakle je došla ta tehnologija i znanje u ruke par ljudi, a sa druge strane najjača naučna institucija (MIT) u SAD, pored gomile najelitnijih stručnjaka i tadašnje najsavremenije tehnologije, nije mogla napraviti funkcionalne i pouzdane IC za prvi računar „od vrhunskog nacionalnog interesa“?

John Houbolt
Takvih „spasioca“ je bilo još tokom cijelog svemirskog programa, a jedan od njih je bio i avionski inžinjer John Cornelius Houbolt. Zbog nedostatka odgovarajuće tehnologije za pravljenje svemirskih brodova, generalni problem bio je energija za izvođenje kompletne misije. John Houbolt je objasnio kako da se iskoriste gravitaciona polja svemirskih tijela u svemiru i da se pri tome maksimalno uštedi energija. Njegova teorija je bila mjesecima ismijavana od strane cijele tadašnje naučne zajednice, da bi takoreći preko noći većina naučnika promijenila svoje mišljenje i misija je izvršena po njegovom planu. Gospodin Houbolt nije tvrdio da je njegova teorija najjeftinije ili najoptimalnije riješenje, već da je to jedino moguće riješenje za uspješno izvođenje misije.
Odakle tom čovjeku toliko sigurnosti u ispravnost njegove teorije, pored gomile nepoznanica u vezi Mjeseca, kojih je bilo te 1961. godine? Na koji način je gospodin Houbolt uspio, da preko noći ubijedi svoje kolege u ispravnost njegove teorije?

Svi oni su dali u nekom ključnom momentu svoj znanstveni ili tehnološki doprinos. Pitanje je samo ko su (ili što su) ti pojedinci i odakle njima to znanje, bez kojeg bi misija leta ljudske posade na Mjesec bila osuđena na propast?
Danas smo svjedoci, da skoro 47 godina nakon tog velikog poduhvata, SAD trenutno nemaju svoju industriju, koja bi mogla napraviti pouzdane raketne motore za slične svemirske poduhvate. Sa druge strane, minijaturizacija mikroprocesora i dalje teče po planu odnosno po „Murovom zakonu“. Koji su to zapravo budući prioriteti te ultra-napredne inteligencije?

____________________________________________________________________________________________________

Nešto o tehnološkom razvoju

Šta je to zapravo tehnologija i tehnološki razvoj? Vrlo širok pojam, međutim pokušati ću to pojednostavniti koliko je moguće na jednom banalnom primjeru.
Desetinama godina se bavim obradom drveta i usavršio sam tehniku ručnog duboreza do visoke perfekcije. Da bih mogao realizovati svoje projekte, za to mi je potreban specifičan alat od kvalitetnog čelika, raznih oblika i veličina, a koji se nigdje ne proizvodi. Znači moram sam napraviti alat, ukoliko želim da se bavim ovim poslom i kako bih mogao dalje da napredujem. Da bih napravio taj alat, potrebna mi je „tehnologija“, odnosno ugaona brusilica, tocilo, još neki sitni alati, komadi kvalitetnog čelika, kao i „znanje“ kako da sve to upotrijebim. Da bi se došlo do te „tehnologije“ bilo je potrebno imati pozadinu, koja se sastoji od mnoštva izuma kao što su električna energija, elektromotori, tehnologija obrade metala i slično.
Može se zaključiti da je tehnološki razvoj jedan izuzetno dug i mukotrpan proces, kroz koji se stvara infrastruktura za slijedeće naprednije tehnologije.

Da li ste nekada pokušali izbušiti rupu promjera 2-3 mm u nekom materijalu uz pomoć npr. krampa ili pajsera? Ili jeste li pokušali popraviti mehanički ručni sat sa čekićem od pola kila i bravarskim kombinovanim kliještima? Naravno da niste, jer već u startu znate, da bi to bila nemoguća misija.
Nameće se logičan zaključak, da je za stvaranje nekog složenog tehničkog uređaja određene veličine, potrebna tehnologija koja je napravljena od mnoštva manjih i sofisticiranijih djelova nego sam budući tehnički proizvod.
Kada govorimo o mikroprocesorima, moram još jednom naglasiti, da se tu ne radi o nekakvim hemijskim spojevima, kod kojih nešto smućkate i onda sve samo dođe na svoje mjesto. Mikroprocesor je ekstremno složen tehnički uređaj, koji mora da zadovoljava vrlo stroge i precizne kriterijume.

Današnji najsavremeniji mikroprocesori imaju tranzistore veličine od 22 nanometra. U toku su ispitivanja tranzistora od jednog atoma fosfora, koji je veličine od 100 pikometara (0,1 nanometar). Drugim riječima, tehnologija koja se koristi u proizvodnji i ispitivanjima navedenih tranzistora trebala bi se bazirati na elementima koji su veličine subatomskih čestica!?!
I još jednom da vas podsjetim - u ovim tekstovima nije riječ o mašinama za proizvodnju mikroprocesora, već o tehnologiji uz pomoć koje su napravljene te iste mašine !

Cern, dio atomskog akceleratora
Da bi se na kraju pokazalo kako se ovdje ipak ne radi o teoriji zavjere, već je stvarno riječ o tehnologiji koja nije ovozemaljska, dovoljno je malo proučiti novije naučne radove iz instituta za nuklearnu fiziku u Cernu (Švicarska), gdje se nalazi najveći atomski akcelerator na svijetu. Istina, naučnici tog instituta se ne bave „atomskim tranzistorima“, već nekim drugim eksperimentima. Međutim, iz njihovih eksperimenata i naučnih radova vidi se jedna jasna činjenica - subatomske čestice su za čovječanstvo još uvijek jedna velika nepoznanica !!!

Atomski akcelerator u Cernu smatra se najsloženijim tehničkim kompleksom na svijetu. Međutim činjenica je, da je taj cijeli kompleks jedna obična primitivna skalamerija, naspram tehnologije kojom su napravljeni današnji uređaji za proizvodnju mikroprocesora.
Taj kompleks, kao i svi drugi manji akceleratori takve vrste, služi isključivo kao svojevrsno nastavno sredstvo, pomoću kojeg bi vjerovatno trebalo shvatiti posljedice daljnje eventualno nepravilne upotrebe te tehnologije.

Možda se sad nađe neki pametnjaković, pa me počne ubjeđivati kako ja nemam pojma i kako je sve to proizvod nekakve kvantne mehanike ili nešto slično. Međutim, ako ja držim nešto materijalno u ruci (npr. smartfon), kao obično ljudsko biće očekujem da je to napravljeno isto tako sa nekim „materijalnim“ uređajem odnosno mašinom. Ovdje se ne radi o nekakvim kvantnim teorijama, već o sasvim konkretnim, opipljivim i vrlo funkcionalnim uređajima.
Ili mi možda stvarno živimo u nekakvom virtualnom svijetu, kao što to slikovito prikazuje film „Matrix“, ali još nismo svjesni toga.

____________________________________________________________________________________________________



Broj komentara: 16:

  1. Prijatelju zaružio si, mikroprocesori su zapravo vrlo jednostavni i u njihovoj proizvodnji se iskorištavaju prirodne pojave materijala (poluvodiča). Naravno da je proizvodni sistem i složen i tajnovit ali to je samo zato jer se radi o monopolima i o ogromnom profitu kojeg proizvođači svakako žele zadržati jer im u širem kontekstu daje i političku moć s obzirom da se radi o tehnologiji koja ne samo da je sveprisutna danas, nego se vrlo lako može iskoristiti za kontrolu i dominaciju nad ljudskom vrstom, a o nekim svemircima ili vremeplovcima nema ni govora i čudi me da tako jedna svestrana osoba 'puši' takve priče... drž se ti centralnih grijanja i sličnog -to ti super ide, i sve pohvale za vodiče o samogradnji istih!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kao prvo, ja nisam „pušio“ priče na temu iz ovog bloga. Pretpostavljam da ima još ljudi koji su objavili nešto slično kao ja, ali vjerovao ili ne, nisam pročitao niti jedan takav tekst, već je sve ovo rezultat mojeg ličnog razmišljanja. Imao sam prilike igrom slučaja na kratko porazgovarati sa čovjekom iz Njemačke, koji je radio kao tehnički direktor za nabavku komponenti i materijala za proizvodnju upravo uređaja koji proizvode mikroprocesore. On se doduše ne slaže sa sadržajem mojeg bloga, ali naravno nema odgovore na pitanja koja sam postavio u blogu. Pored uobičajenih komponenti vezanih za preciznu mehaniku, glavni sklop za izradu mikroprocesora je nekakav specijalni laser koji prema njegovom saznanju u svijetu proizvode samo „Carl Zeiss“ i još jedna firma (zaboravio sam naziv).
      Danas se iza raznih poslovnih, industrijskih, vojnih tajni i „nacionalnih interesa“ sakrivaju razna sranja, a onda razni „naučnici i stručnjaci“ daju štura objašnjenja o nekoj materiji, sa opaskom kako iz ovih ili onih razloga nije moguće dati neko detaljnije objašnjenje. A ja mislim da su ga „ispušili“ upravo oni koji vjeruju u takva objašnjenja, koja su često tako koncipirana da potpuno skrenu zadatu temu u pogrešnom smjeru.
      Po meni, jedno od najboljih „naučnih“ objašnjenja je kako su izgrađene egipatske piramide. Nas su kao klince u školi učili kako su to gradili desetine hiljada robova, da bi u novije vrijeme ublažili tu bajku za djecu, pa spominju desetine hiljada plaćenih majstora. I tako su oni sa „tehnologijom“ od prije 4500 godina za jednu piramidu napravili 2 miliona kamenih blokova težine od par tona, do monolita od par desetina tona i to u savršenoj perfekciji, a onda su sve to fino poslagali poput lego kockica.
      Možda i tehnologija kojom su pravljene piramide spada u nekakvu „industrijsku tajnu od nacionalnog interesa“, pa tako o tome nećemo nikada saznati istinu. Ili ljudska vrsta jednostavno nema ta saznanja, ali je u „nacionalnom interesu“ da se to ne prizna. Naravno ima i onih koji vjeruju u te „naučne“ bajke, a njima preporučam da negdje od brda odvale kakvu stijenu i neka od nje pokušaju isklesati samo jedan blok veličine kao oni u Gizi, sa alatima koji su se koristili prije 4500 godina i to u toleranciji od nekoliko desetinki milimetra.

      „... nego se vrlo lako može iskoristiti za kontrolu i dominaciju nad ljudskom vrstom, a o nekim svemircima ili vremeplovcima nema ni govora...“
      Ovaj dio rečenice ti prijatelju zvuči prilično kontroverzno, jer ako neko ili nešto ima dominaciju nad ljudskom vrstom, pretpostavljam da to ne pripada ljudskoj vrsti. Sama pomisao na to da smo mi u Univerzumu jedini oblik inteligencije, pored beskonačno mnogo svemirskih tijela, zvuči mi totalno egocentrično, da ne kažem naivno i glupo. Ali danas svako ima pravo da izrazi svoje mišljenje, pa bilo ono argumentovano ili ne.

      Izbriši
  2. advanceshumadinac@gmail.com8. veljače 2017. u 16:33

    Dragi kolega (po razmišljanju van stereotipa;) na pravom si putu ali gledaš na pogrešnu stranu (prema mom mišljenju koje nije "sveto pismo"). Ljudska inteligencija je neverovatna i ne treba je podcenjivati. Nekada su znanja sakupljana i prenošena generacijama pa se od toga odustalo jer su stara rešenja "zaostala" - srećom, danas imamo internet pa se sitni detalji rekonstruišu i staro znanje vraća (jedan od primera je tradicionalno lečenje). Samo da ilustrujem: kako su cepani onoliki kameni blokovi za piramide? Danas čovek odmah pomisli na ogromne mašine... a rešenje je neverovatno jednostavno: iskopaju se rupe na pravim mestima (umeli su odlično da mere) u steni, u rupe pobiju drveni klinovi koje su ZALIVALI. Drvo se širi-bubri takvom silinom da ta sila odvaja blok. Pomoći "štapa i kanapa" ali ni danas ne može bolje.

    Ljudska inteligencija jeste moćna ali sada dolazimo do "mističnog" dela - inspiracija. Kako nastaje inspiracija? To je nešto potpuno nedokučivo. Mnogo važnih otkrića je sanjano, možda najpoznatije otkriće u snu je Mendeljejev periodni sistem elemenata. Ima dosta takvih primera tako da je mogućnost slučajnosti sve manja. Kako, zašto - vratiću se na to.

    Najveća "teorija zavere" (opet prema mom mišljenju) je religija. Ljudi su osmišljavali ideologije koje su bile neverovatno napredne za vreme u kome su se javljale (da ostavimo po strani to u šta su se pretvorile). Pa ipak, i tada su ljudi bili intelektualno sposobni za to. Ali jedan bitan detalj se ne može objasniti logikom (objašnjeno u radu jednog istoričara, ne mogu da nađem link): religije su u suštini vrlo slične, javljaju se ličnosti sa istim imenima, opisuju se gotovo identični događaji... Isuviše sličnosti da bi bilo slučajno. I tu se slažem sa religijom - u pitanju je viša sila. Ali ne kako su je proroci predstavili (jer ni sami nisu bili svesni o čemu se radi), to su bili vanzemaljci. Napredna civilizacija (e) koja je u stanju da prevali ogromna rastojanja (i vreme?) teško je shvatljiva čak i današnjem čoveku. Fizički oblik je verovatno nepotreban, zašto ne bi postojali u čisto energetskom obliku (sveti duh?). Možda ipak nisu toliko napredni, možda su samo u stanju da na nas utiču na mentalnom nivou.

    Kakav je cilj tih "viših bića"? Sigurno nije destruktivan, da jeste završili bi sa nama dok smo bili na nivou luka i strele. Izgleda da hoće da nam pomognu da se razvijamo ali da to radimo samostalno uz njihovu malu pomoć jer bi prebrz razvoj doveo do "šizofrenije" - sazrevanje mora ići postepeno. Ja verujem da koriste naše snove da bi nas usmeravali u željenom pravcu. Mendeljejev bi mogao biti jedan primer, možda i Tesla ali i sve ostale napredne tehnologije koje izgledaju "prenapredno".

    Ne treba se ograničavati na štampana kola, cela informatička revolucija, svi njeni segmenti su se isuviše brzo razvili. Ako su vanzemaljci zaslužni za to zašto su to uradili? Očigledno da nisu uspeli da nas duhovno razviju, pretvrd smo mi orah za njih (ili preciznije nismo u stanju da se oslobodimo životinjskog u nama) tako da su krenuli onim pravcem koji smo u stanju da prihvatimo. Tako će se preko raznih oblika komunikacija, društvenih mreža... stići do nekih viših oblika ponašanja, razmišljanja, organizacije (zar ovaj način razmene mišljenja nije dobar primer kako ideja može da se širi, razvija, modifikuje...) Moram reći nažalost da "duhovna varijanta" nije uspela jer je put kojim idemo mnogo teži i rizičniji ali je našem umu prihvatljiviji i ostaje nam nada da ne napravimo nepopravljivu grešku i da "oni koji bdiju nad nama" ne "zadremaju". Možda je ovo što sam pisao obična glupost volim kad imam više objašnjenja koja mogu paralelno da pratim i kombinujem.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Prije svega sam praktičar i kroz praksu, gdje god je to moguće, tražim dokaze o nekakvoj teoriji. Što se tiče obrade kamenih blokova piramide, to sam naveo kao primjer, ne u smislu kako da se odvali nekakav komad stijene, nego kako da se taj blok obradi u savršenoj perfekciji sa nekakvim primitivnim ručnim alatima.
      Negdje sam pročitao podatak, kako su u unutrašnjosti piramide ustanovljeni sastavi između kamenih blokova, koji su tako precizno izvedeni, da se između blokova ne može zavući niti žilet. Gledajući iz ugla građevinske struke, to ne predstavlja nikakav pretjerani perfekcionizam, već je takva izvedba nužnost, obzirom na samu građevinu i način gradnje. Da su se ugrađivali kameni blokovi koji po ravnima nisu savršeno obrađivani i koji se nisu savršeno uklapali sa okolnim blokovima, već tokom izgradnje dolazilo bi do njihovog pucanja zbog strahovitih pritisaka kojima su izloženi, posebno u donjoj zoni piramide. Vremenom bi se usljed erozije potpuno smrvili i mi danas ne bi gledali npr. Keopsovu piramidu, nego samo nekakvu ogromnu gomilu nabacanih stijena i kamenja.
      Vrlo često ručno obrađujem elemente od različitih materijala, koji se kreću u tolerancijama od par desetinki milimetra i vjeruj mi, to se ne može mjeriti pomoću „štapa i kanapa“. A o obradi kamena, posebno granita, sa nekakvim bakrenim alatima, neću ni da razmišljam.

      Međutim, namjera te nazovimo je „naučne zajednice“, upravo je da mi sada raspravljamo o tome da li je i kako moguće primitivnim alatima napraviti npr. taj jedan kameni blok za piramidu, ne razmišljajući o bilo kakvoj drugoj alternativi.
      Dovoljno je da neka teorija ima samo jednu „rupu“ i da sve pada u vodu. A teorija o izgradnji piramida koju nam plasira ta „naučna zajednica“ ima gomilu rupa i ne samo to. Ta „naučna zajednica“ ide toliko daleko u svojem bezobrazluku, da insistira na teoriji kako je Keopsova piramida izgrađena u roku od samo 20 godina. Preračunato to bi značilo kako je u piramidu svake 2 – 2,5 minute ugrađivan po jedan blok (uz 12-satno radno vrijeme), računajući tu sve od proizvodnje, transporta i ugradnje blokova na svoje pozicije. Eksperti građevinske struke izražavaju sumnju, da bi jedan takav poduhvat u tako kratkom roku bio moguć i danas sa svom tehnologijom koju posjedujemo u ovom 21 stoljeću.
      Ta ista „naučna zajednica“ danas daje objašnjenja bukvalno za sve, od toga koji procesi se odvijaju u našim mozgovima, pa do toga šta se u ovom trenutku dešava u nekoj xy galaksiji udaljenoj od nas hiljadama ili milionima svjetlosnih godina. Ta ista „naučna zajednica“ daje i objašnjenja o tome kako su nastali mikroprocesori, a upravo zbog toga sam i napisao ovaj blog.
      Mikroprocesori predstavljaju osnovu te informatičke revolucije i njezinih segmenata koje spominješ. A osim mogućnosti komunikacija, društvenih mreža i sl. ta „naučna zajednica“ preko informatike širi svoje „istine i teorije“ i očekuje od svih nas da bezuslovno prihvaćamo sve što nam oni serviraju.
      Ko zapravo stoji iza te „naučne zajednice“ i koji su njezini krajnji ciljevi, o tome mogu samo da naglabam.

      Što se tiče religije i vanzemaljaca, tu se možemo složiti. Kada bi me neko pitao, da li stvarno vjerujem u vanzemaljce, odgovorio bih mu kontrapitanjem – da li vjeruje u Boga?
      Samo hrišćani i pripadnici islamske vjeroispovijesti čine preko polovine ljudske populacije na Zemlji.
      Hrišćani vjeruju u Boga prema Bibliji, a Biblija u Knjizi postanka, poglavlje 1.1 kaže , citiram: „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“
      Potpuno jasno stoji da je Bog stvorio Zemlju, što znači da je On postojao prije nego što je nastala Zemlja i svi njezini sadržaji, odnosno Bog je nedvosmisleno – VANZEMALJAC.
      U Kur'anu je postanak Zemlje opisan na sličan način, a pretpostavljam da je ista situacija i u „svetim pismima“ drugih vjeroispovijesti. Ali ajde sada kaži to nekom vjerniku da je Bog vanzemaljac, kako će da reaguje?
      I naravno ja vjerujem u vanzemaljce, u kontekstu onoga što sam gore napisao.

      Izbriši
    2. advanceshumadinac@gmail.com9. veljače 2017. u 11:01

      Danas nažalost filozofsko razmišljanje nije "na ceni", insistira se na dokazima i svuda gde se do pravih dokaza ne može doći plasiraju se sumnjivi dokazi u odbranu još sumnjivije teorije (kao primer toga bih naveo biološko poreklo nafte iako sada postoje DOKAZI koji govore suprotno). Ostaje nam samo nada da će "odgovorni" odustati od "nedodirljivosti" i prihvatiti konstruktivnu raspravu u cilju otkrivanja pravih istina čak i po cenu promena koje nisu jednostavne.

      Izbriši
    3. Filozofski pristup je prihvatljiv kod naučnih oblasti kao što su politologija, umjetnost, pravo i sl. makar kada vidimo koliko je današnja filozofija iskvarena, kod svih tih nauka može donijeti samo više štete nego koristi.
      Međutim, filozofski pristup kod tehničkih ili npr. medicinskih nauka može biti izuzetno opasan, jer se tu već u startu podrazumijeva, kako nekakva teorija ne treba neminovno biti i praktično dokazana. Sve se svodi na to da imaš sposobnost ubijeđivanja, kojom ćeš neke naučne krugove ili šire narodne mase ubijediti u ispravnost neke teorije. Pri tome neke „rupe“ u toj teoriji možeš uvijek zakrpiti poslovnim, industrijskim, vojnim i ne znam kakvim još tajnama.

      Kada se koristi filozofski pristup kod tehničkih nauka, onda nije rijetkost da se dolazi u konflikt sa nekim već utvrđenim zakonitostima fizike ili npr. hemije. Takav pristup može da predstavlja jedino ispiranje mozga i zatupljivanje onoga ko nešto „uči“ na taj način. Tipičan primjer za to je već opisana teorija o gradnji piramida.

      Jedan od tipičnih filozofskih pristupa u medicini je pitanje vakcinisanja djece. Razni doktori objašnjavaju kako je vakcinisanje neophodno i bezopasno, a sa druge strane pojavljuje se sve više pojedinačnih slučajeva djece, koja su odmah nakon vakcinisanja dobila teške i trajne poremećaje. I onda se ulazi u onaj filozofski dio, hvatanja za nekakve statističke brojke, objašnjavanja kako to sa vakcinama nema baš nikakve veze i slično.
      Međutim, činjenica je da danas na svijetu ne postoji doktor, koji bi dao pismenu garanciju, da neko dijete zbog vakcinisanja neće imati nekakve teške posljedice po zdravlje.

      Izbriši
  3. Ali ti si upravo uz pomoć filozofije došao do sumnje u poreklo štampanih kola...
    Najčešći put pri nastanku naučne teorije je teorijska razrada koja se dokazuje eksperimentalno-računski. I to je u redu. Ali nije u redu to što postoji vrlo kruto držanje prihvaćenih stavova, ako bilo šta odudara od opšte prihvaćenih stavova to biva automatski odbačeno i što je još gore ismejano tako da se malo ko usudi da se suprotstavi. Teško je naći bolji primer od hladne fuzije gde su ljudi koji su je otkrili i objavili puni entuzijazma ismejani i proglašeni šarlatanima. Zato što niko nije uspeo (?) da ponovi rezultate. Ali 20 godina kasnije NASA izjavljuje "da tu ipak ima nešto".

    Poznati i cenjeni naučnik na kraju 19. veka izjavljuje da je fizika mrtva nauka: "sve što je imalo da se otkrije u fizici već je otkriveno"!?! Mogu samo da zamislim kako su prolazili "manje poznati" naučnici koji su pokušali da se suprotstave. U idealnom svetu postojao bi jedinstven sistem razmene informacija bez ikakve cenzure i zajedničkog rada cele populacije na rešavanju svih vrsta problema (danas je to tehnički izvodljivo). To bi bila renesansa filozofije i do toga će neminovno doći ali su prethodno neophodne značajne promene i u svesti ljudi - znači ne tako skoro.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Možda se nismo dobro razumjeli, naveo sam da nije dobro ako se nekakva teorija vezana za tehničke nauke brani putem filozofskog pristupa, a ovo je kao što si napomenuo, sumnja upravo u jednu takvu teoriju. Mislim da tu ipak postoji razlika, uostalom kako drugačije izraziti svoje stavove, kada nikome od nas „smrtnika“ nisu dostupne kompletne informacije o gore navedenoj tehnologiji.
      Preostaje mi jedino da sakupim što više dostupnih informacija i neka moja praktična iskustva, pa onda na osnovu toga da filozofiram o toj materiji, ako se to uopšte i može nazvati filozofijom. Možda je to ipak bolje nazvati skupom konstatacija i pitanja.

      Nikada se ne bih usudio pisati blog na ovakav način o nekoj materiji, o kojoj bih imao saznanja isključivo na osnovu informacija preko interneta ili nekakvih brošura.
      Spomenuo si hladnu fuziju, temu koja nije nikada bila predmet mojeg interesovanja. Najbliže toj materiji što sam obrađivao, možda su olovni i čelični akumulatori, koje smo biflali pola godine.
      Kako sam shvatio, ti si ubijeđen da hladna fuzija funkcioniše. Pitao bih te, da li si pravio sam ili sa nekom ekipom nekakve praktične eksperimente vezane za hladnu fuziju, ili si prisustvovao nečem takvom, ili se barem baviš nekakvim srodnim poslom, pa da tako kategorično tvrdiš ono što si gore napisao?

      Da bi došlo do tog idealnog svijeta što spominješ, mislim da bi trebalo prvo ravnomjerno raspodijeliti ukupan kapital i sva materijalna dobra po glavi stanovnika naše planete, a to ne vjerujem da će se ikada desiti.

      Izbriši
  4. advanceshumadinac@gmail.com11. veljače 2017. u 16:27

    Ne, nisam ubeđen da hladna fuzija funkcioniše, čak sam i ja bio razočaran "prevarom" koju su napraviji ova dva naučnika. Međutim, kada sam pročitao NASA-inu izjavu da "tu nečega ipak ima" shvatio sam da prevara postoji ali na drugoj strani. Dosta pratim politiku i iskustvo mi govori da kada uvažena institucija tvrdi suprotno u odnosu na "zvanični stav" onda je to uglavnom tako. Politički sistem Zapada (a i šire) ima puno razloga da zatre u začeću (ili da preuzme?) ovakvu tehnologiji što je ovu dvojicu verovatnih heroja pretvorilo u pretnju. Nemam znanja a ni sretstava da ovo samostalno proverim a i da imam ne bih to radio da ne bih završio kao oni, sve što mogu je da ukazujem na nelogičnosti - da bar nekoga pokrenem na razmišljanje.

    Idealan svet je vrlo relativan pojam ali bi nama dobro došao i prihvatljiv. Svet u kome se ratovi samo umnožavaju, ljudi umiru gladni dok se viškovi hrane na drugim mestima uništavaju, naučna dostignuća sakrivaju... na našem stepenu razvoja - nije prihvatljiv (neću ni da pokušam da zalazim u priču o "zaštiti civilizacijsih tekovina"). Ne bih previše da zalazim u politiku ali nam ona određuje svaki segment života. Nije problem u kapitalu, kapital je samo alat - problem je u moći koju taj kapital stvara. Znači moć treba rasporediti podjednako a ne kapital što opet ne bi bio problem na današnjem nivou razvoja društva. Ali... verujem da nastavak znaš.

    OdgovoriIzbriši
  5. Svaka cast intersantan tekst. Na prvi pogled jednostavna stvar proizvodnja procesora foto postupkom i velicina konekcija bi mogla biti debljine zraka svjetlosti, ali prakticno to izvesti je naucna fantastika ili svemirska tehnologija. Jednom prilikom sam cistio rimski novcic najvjerojatnije od spaljenih ljudskih ostataka. Koristio sam kompjuter sa 22 inca monitorom i prirucnu kameru sa povecanjem vise od 10 puta, pri tolikom povecanju pokret vrha alata za ciscenje svodi se vise na virtualno nego na smisljenu radnju. A pitanje je kako su oni napravili prije skoro 2000 godina kalup za otkivanje tih novcica sa vojnikom koji drzi savrseno ravno koplje i sa profilom imperatora sa cupercima kose, kojom tehnologijom i od kog materijala ?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pretpostavljam da bi se kroz istoriju čovječanstva mogao pronaći mali milion predmeta i objekata, koji svojom tehnologijom obrade jednostavno ne pripadaju vremenu u kojem su korišteni. Međutim ako neki smrtnik krene da se bavi tim pojavama, ostati će usamljen u tom poslu, a ako je pri tome još mnogo uporan, u najboljem slučaju mogao bi biti smatran nekakvim čudakom. Tu i tamo ponekad u nekim medijima možemo pročitati o nekim pojedinačnim slučajevima pronalaska takvih stvari, ali to onda uglavnom služi za popunjavanje rubrika „vjerovali ili ne“, dok neka daljnja istraživanja po tom pitanju predstavljaju tabu temu.
      Ipak mislim da je najveći broj tih „tehnoloških dostignuća“ nastao upravo u posljednjih nekoliko desetljeća. Najgore mi je kada ljudi iskreno vjeruju da je današnja tehnologija u potpunosti proizvod čovjeka, nebitno da li se radi samo o „dobro informisanim“ osobama ili ljudima koji nose razne titule, od inžinjera do doktora nauka.
      Da bi se došlo do ovog današnjeg tehnološkog nivoa, nije dovoljan samo intelekt današnjeg čovjeka, pa koliko god on bio superioran. Barem meni nije poznato, da je neko samo razmišljanjem uspio stvoriti nešto materijalno. Za stvaranje mašina za pravljenje današnjih mikroprocesora potrebna je i nekakva tehnološka pozadina, koja bi se nekom logikom trebala stvarati u jednom dužem vremenskom periodu, a ona jednostavno ne postoji.
      Vjerujem da preko 99,99 % ljudi na svijetu nije u stanju uopšte da apsorbuje sve mogućnosti njihovih današnjih kompjutera i „pametnih“ telefona. O mogućnostima korištenja interneta da i ne govorim. Pa gdje su onda ti „ljudi“ koji su takoreći preko noći stvorili ovu današnju tehnologiju?
      U posljednje vrijeme možemo sve više čitati o čipovanju ljudi. Da li je to krajnji cilj tvoraca ove svemirske tehnologije, apsolutna kontrola čovječanstva iz nekih nama nepoznatih centara moći?

      Izbriši
  6. Covek, to sto ti ne znas nesto ne znaci da to ne postoji...skoro iza svakog revolucionalnog projekta ili izuma stoji vojna industrija razvijenih drzava...tekst je pun nedorecenosti, subjektivnih kontrukcija i uobrazilje.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Anonimni čovječe, evo ostaviti ću ovaj tvoj tekst kao primjer jednog vrlo „konstruktivnog komentara“, punog argumenata i naučnih dokaza iz kojih možemo zaključiti da je sve što sam napisao u blogu samo moja lična uobrazilja.

      Izbriši
  7. U potpunosti se slažem sa vama u vezi navedenog. To je samo kap u moru diskrepancija u ljudskoj povijesti razvoja i vječne stagnacije većine populacije. Taj nesrazmjer je tolik da težim razmišljati kako puno stvari u ovom svijetu jest stvoreno kao "sadržaj" u video igri...drugim riječima, širok kao ocean, plitak kao lokva. Najbolja analogija toga bi bila azimut kojim se netko kreće; na par kilometara, greška nije velika, no na ogromnim distancama, nemoguće je precizno odrediti azimut kretanja, pa stoga naša ograničenja nisu u mogućnosti provjeravati izvan dosega zadanog parametra. Isto tako i tehnologija koja je spomenuta u ovom kontekstu...nije u parametrima naše provjere prirodnim putem i stoga se može smatrati hologramskim sadržajem, baš kao i susjed u drugoj kući kojeg čujemo no nismo sigurni da li je stvarno tamo dok ga ne ugledamo. Nadalje, kada razmislite, koliko malo stvari čovjek iskusi i vidi u jednom životu, moguće je razmišljati da bi takav jedan svijet individualnog čovjeka mogao u potpunosti biti predviđen i renderiran po potrebi pošto sav "njemu samo spomenuti sadržaj" poput ostatka svijeta nikada ne dolazi pred oči. Koliko nas je vidjelo svemir, zaobljenost planeta, atom u nekom materijalu i milion drugih trivijalnih stvari koje bi trebale postojati kao takve kakve se spominju, odnosno reklamiraju svuda oko nas? No siguran sam u jedno; svijet je otporan na idiote i koliko god štete oni pokušavali napraviti, šteta je ograničena njihovom mogućnošću shvaćanja i stanja svijesti.

    Pozdrav,
    Tomislav

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pozdrav Tomislave,
      prvo hvala na podršci za moj tekst, pošto vrlo mali broj ljudi akceptira to što sam napisao. Bez obzira na to, smatram za sebe da u svojih skoro šest decenija života čvrsto stojim nogama na zemlji. Većina ljudi, prije svih oni koji sa gore pomenutom materijom nemaju baš nikakve veze, smatraju da ja nešto fantaziram i da pišem gluposti. Takvi ljudi ne žele niti pokušati da provjere na bilo koji način činjenično stanje onoga što sam napisao. Očito da planetarno ispiranje mozga kod ogromne većine ljudi na svijetu odlično funkcioniše. Pri tome ne mislim samo na gore pomenutu temu, već i na druge segmente naših života.
      Eto jedan čovjek je gore napisao da to što ja nešto ne znam, ne znači da to ne postoji. Kada bi tu tvrdnju okrenuli u drugom kontekstu od onoga što je on napisao, mogao bih na to odgovoriti da to što on ne zna za vanzemaljsku inteligenciju, ne znači da ona ne postoji. Uostalom niti neki od najvećih umova današnjice kao što je to bio fizičar Stiven Hoking, ne spore mogućnost postojanja vanzemaljske inteligencije.
      Isto tako bih kao jedan od preko dvije milijarde hrišćana (da izuzmem ostale vjeroispovjesti) mogao da uđem u polemiku sa ateistima po sistemu, da to što oni ne znaju za Boga, ne znači da Bog ne postoji. Međutim kada bih iznio tvrdnju da je Bog vanzemaljac, pretpostavljam da ne samo ateisti, već i niko od vjernika me u tome ne bi podržao. A u Bibiji u knjizi postanka doslovno stoji - „1. U početku Bog stvori nebo i zemlju.“ O tome sam raspravljao sa našim sveštenikom i on je morao priznati da sam u pravu. Međutim nazivati Boga vanzemaljcem je jednostavno neprimjereno, vjerovatno zato što nam je holivudska industrija usadila u glavu vanzemaljce kao nekakva stvorenja velike glave i tankih dugačkih udova, što je za jednog prosječnog čovjeka daleko od nekakve vizije Boga.

      Izbriši
  8. Samo da kratko dodam na vaš komentar, pošto nakon toliko godina od zadnjeg posta nitko nije ništa napisao, a vi ste ipak prisutni i komentirate, par rečenica neće škoditi.
    Istina je što govorite o tome kako ljudi rezoniraju i jako je teško pokušati oplemeniti nečije stanje svijesti postavljanjem pitanja, bez javljanja automatskog odgovora samoživog ega, nedostatka empatije i uzurpirajućeg straha. Svaka disciplina počinje s nekom filozofskom pretpostavkom i nakon nekog vremena, kada postaje primjenjiva, pretvara se u inženjersku disciplinu. Vjera, s druge strane, ne podliježe, za razliku od religioznosti, filozofijama, pravilima i kalkulacijama i stoga je bazirana na principu svjesne odluke i svjesnog pristanka, koliko god sheme koje se danas reklamiraju jako dobro prikrivaju što se u stvari prodaje i što pristanak na određene stvari ustvari znači. Analogija toga bila bi zatvoreno i otvoreno centralno grijanje (vaš članak koji sam čitao prije ovog) u kojem s jedne strane imate umjetno stvoren i reguliran tlak, u namjerno zatvorenom sistemu s mnoštvom tehnoloških prikrpa koje pokušavaju normalizirati neprirodan proces uz veliku, a s vremenom i sigurnu mogućnost zatajenja; dok s druge strane imate otvoreni sistem koji se oslanja na bogomdani tlak dijeljen s svim ostalim procesima u okruženju i koji biva pogonjen prirodni dipolom izmjene mase u energiju i obrnuto, gdje u idealnim uvjetima čak nije potrebna ni pumpa, pošto jednostavno samo utiliziramo ono što je po prirodi takvo. Ova analogija primjenjiva je na sve, pogotovo na tehnologiju, gdje je evidentno da su svi neprirodni sistemi koji koriste elemente prisile i neprirodne protoke mase i energije, osuđeni na propast, od pregrijanog elektromotora za kominjanje žita do kriogenički hlađenog elektromagneta u ispitivačkom centru. I ljudska težnja, shvaćanje i odabir također je pokrivena ovom analogijom, kao i predvidljivost rezultata koje možemo dobiti iz sume svih parametara.

    Pozdrav,
    Tomislav

    OdgovoriIzbriši